nedjelja, 22. ožujka 2020.

Mario Žuvela -Ne zaborave ljudi na ljude, nego zaborave na ono ljudsko u sebi!



Ne zaborave ljudi ljude, nego napuste ono ljudsko u sebi, prestanu se ponašati kao oni koji su primili život od svojih roditelja a počnu se ponašati kao njihovi gospodari.

Misle da par novčanica u njihovom novčaniku koju su svojim radom zaradili ili dobili na neki drugi način nešto mijenja u njihovom životu. Ne zaborave ljudi ljude, nego napuste u sebi sve one pokušaje da postanu bolji čovjek jer postati čovjek najteža je životna zadaća.

Ne zaborave ljudi na ljude, nego promjene obrasce svojih vjerovanja i ponašanja, steknu nove navike, upoznaju nove ljude pa zaborave sve ono što je bilo i nekoć ih držalo na životu, zaborave sve one ruke koje su im njihovi bližnji pružali da bi se podigli u fizičkom, mentalnom i emocionalnom smislu. Ne zaborave ljudi ljude nego bezobrazno izbrišu sav rezervar sjećanja smatrajući da im to više ne treba, jer ih to čini slabima i ranjivima.
Zaborave ljudi ljude kada prihvate mržnju kao rješenje za svaku povredu, ne pitajući kako stvari stoje iz drugog kuta i zašto se dogodilo to što se dogodilo. Umjesto da pronađu načina da sagrade most oni grade zidove i sa rubova tih zidova izbacuju otrovne strelice svojih riječi i razmišljanja na svakoga tko im s druge strane izgleda kao neprijatelj.Umjesto da preispitaju stvari i smire strasti uzbrkaju talog negativnih osjećaja i kasnije se guše u njemu.

A sve je tako jednostavno. Uzvratiti poštovanje na poštovanje, uzvratiti osmijeh na osmijeh. Ništa nam tako ne upropasti životu kao kalupi negativnih razmišljanja koje smo sami napravili i postavili za svaku situaciju. A potrebno je samo jedno, promijeniti pravila igre i pogledati na svoj život i život onoga drugoga kao na jedan pješčani sat kojemu nije preostalo mnogo vremena. Vrijede li onda sva ona uznemiravanja, sukobi, podmetanja u ono malo vremena što nam je preostalo?

utorak, 3. ožujka 2020.

Mario Žuvela- Isprazni se čovjek od lažnih ljudi i događaja u svom životu i poželi malo mira!

Isprazni se čovjek od lažnih ljudi i događaja, isprazni se od uljeza u svom životu koji su kroz taj život promarširali bez ikakvih osjećaja i oduzimali sve ono što je bilo lijepo i vrijedno, i zaželi se na trenutak odmaknuti od svega i vratiti svoju staru moć, vratiti mir koji je imao.

Isprazni se čovjek od razgovora koji su bili samo hrpe tračeva i ogovaranja, a zapravo vrlo daleko od bilo kojeg razgovora, razmjene misli i osjećaja i pita se kako su ga obične riječi mogle tako umoriti i skršiti.
Isprazni se čovjek od ljudi sa dva lica jer nikada nije mogao razumjeti koje je lice tih ljudi bilo pravo, a još više od svojih namještanja masaka kojih je imao u izobilju i namještao ih po potrebi, umori se zato što nije bio iskren i uvijek je morao paziti što kome govori. Isprazni se čovjek što je svijet samo gledao kao neko mjesto prijetnje, kao borilište u kojem se trebao ratovati da bi se ispunile njegove želje a nije vidio njegove lijepe strane.
Isprazni se čovjek kada se previše nada, kada previše vjeruje u ljude koji to ne zaslužuju, kada previše ljubi ljude koje je mislio da poznaje a onda na kraju shvati da je većinu svoje energije potrošio uludo. Mogao je dati onima koji su je potrebniji, mogao je dati onima koji bi je više cijenili a on je računao da dobro ne može biti bačeno uludo. Isprazni se čovjek od toga što je previše živio za neke druge ljude a zanemario svoje osjećaje, što se uvijek prilagođavao drugima a premalo tražio da ponekad bude po njegovome.
Kada ostane sam shvati da je život mogao drugačije posložiti, da je  o prioritetima mogao više misliti, da je vrijeme koje mu je dano mogao razboritije trošiti. No kako god bilo nikada nije kasno da se malo povuče i pokuša stvari započeti ispočetka. Treba samo dane koji su pred njim drugačijim pogledom gledati i shvatit će da mu se život promijenio i da je na greškama nešto naučio. Koliko god to kasno shvatio, nikada nije kasno za promjenu.

četvrtak, 12. prosinca 2019.

Mario Žuvela:Male stvari stvaraju velike posljedice!

Ne razmišljaj mnogo o tome ima li ovaj svijet smisla ili nema. Tvoj odgovor bit će potaknut tvojim trenutnim emocionalnim stanjem.

Radije imaj petlje stvoriti emocionalno stanje koje tebi odgovara, koje te podržava u tvojim ciljevima, koje osnažuje tvoje potencijale i jača volju za životom. Jer ako izgubiš vezu s onim što duboko u tebi gori, sa svojim najdubljim čežnjama, ako dopustiš da se taj plamen u tebi ugasi brzo ćeš doći do stava da ovaj svijet i život nemaju smisla.

Ne pitaj se koje je vrijeme pravo za poduzeti nešto što si oduvijek želio. Pitaj se imaš li dovoljno hrabrosti da živiš život koji želiš živjeti. Ako nisi dao sebi mnoga obećanja o svojom budućnosti barem si postavio neka očekivanja od sebe. Budi jak i pokaži kako je to kad živiš život koji voliš, kako je to kad vjeruješ u svoj potencijal i prestaješ se baviti nevažnim stvarima a otvoriš onome za čime tvoje srce izgara.
Ne razmišljaj mnogo o tome koliko je teško ostvariti sve ciljeve koje si postavio. Osvrni se natrag i pogledaj ciljeve koje si postavio i ostvario. Uživaj malo u njima, uživaj u mogućnostima života i budi spreman napustiti sigurnu luku prvi put čim ti se pruži prilika. Ne možeš biti krajnje ispunjen ako nisi svoje prepreke pretvorio u mogućnosti, ako svoje slabosti nisi pretvorio u snagu, ako svaki dan nisi živio punim plućima.

Ne razmišljaj mnogo o tome ima li ovaj svijet smisla ili nema. Dovest ćeš sebe u pat poziciju u kojoj ti se ništa neće dati učiniti jer ćeš uvijek vidjeti više negativnog nego pozitivnoga. Ti budi onaj koji će pokrenuti lavinu drugačijeg razmišljanja i drugačijih pogleda na svijet. Život ima smisla ako si pronašao nešto vrijedno u ovome danu, ako si osjetio neke lijepe emocije, ako si upoznao nekoga tko je vrijedan prijateljstva. Male stvari stvaraju velike posljedice. Nikada to ne zaboravi.
Mario Žuvela-izvor i preuzeto sa:savjetnik uspjeha

utorak, 29. listopada 2019.

OVO su znakovi prisustva VIŠE vibracije u vašem životu!

Sve na svijetu sastoji se od vibracija. Što brže naše duhovne ‘molekule’ i formacije vibriraju to smo mi prilagodljiviji i produktivno energičniji. Visoke vibracije ukazuju na to da vam pristiže puno dobrih stvari.                                                                                                                                                             Što se više grčimo to ćemo manje biti u mogućnosti povezati se sa svijetom oko sebe. Što sporije vibriramo, teže ćemo razumjeti i voljeti sebe i druge.

Ovo su znakovi prisustva više vibracije u vašem životu:

Lako izražavate ljubaznost i ljubav

Sigurno ste dosegli razinu ljubavi prema sebi i suosjećanje, a to je nešto što ne nestaje.


Svojom prisutnošću dijelite i potičete duhovnu produktivnost. Zbog  fluktuacije vašeg bića lakše vam je izraziti i potvrditi aspekte svog sebstva.

Uzbuđeni ste kada se probudite i započinjete dan

Na višoj vibracijskoj razini, život je uzbudljiviji, pozitivniji i energičniji.
Kvalitetnije spavate, budite se napunjeni energijom i spremni na sve.

Imate povjerenja u višu inteligenciju

Pronašli ste zadovoljstvo u svakodnevnom životu živeći po životnim uvjetima.                                                                                                                                                              

Dobro zdravlje

Naša tijela imaju velike koristi od više vibracijske razine.
Produktivnost i pozitivnost čine da se osjećate moćno i snažno. Vaš imunološki sustav će učinkovito raditi i brzo ćete se iscjeljivati.


Dodatna svijest i energija će vam pomoći da izbjegnete ozljeđivanje, a također ćete donositi i bolje odluke za svoje zdravlje.

Osjećaj snage

Visoka razina energije i intenzivan fokus pomoći vam ne samo da se osjećate odlično, već će vam pomoći i u ispunjavanju svojih ciljeva.
Prepreke koje su se nekad činile nepremostive, sada lako prevladavate.

Izgledate sjajno

Zbog vaše povećane energije, ljubavi prema sebi, uvažavanja drugih, vi izgledate cijelo vrijeme najbolje što možete.
Nosite odjeću s jakim i suptilnim samopouzdanjem i drugi ljudi reagiraju u skladu s tim.

Financijski prosperitet

Kada intenzivno visoko vibrirate odbacujete loše obrasce ponašanja. Donosite bolje financijske odluke.
Svemir će vas početi nagrađivati što ste na tako visokoj razini.                                                                                                                                                                                    

Ugodne interakcije

Sitne negativnosti nemaju utjecaj na vas kada ste na visokoj vibraciji.
Zračite iskrenom pozitivnošću i suosjećajnošću, tako da ljudi reagiraju u skladu s tim.

Vrijeme se ubrzava

Ubrzan tempo vaše vibracije uzrokuje ubrzanu percepciju vremena. Više uživate i razumijete svaki trenutak koji prolazi.


Ova bogata percepcija djeluje na način da se svaki trenutak miješa sa sljedećim, što olakšava protok vremena.

Pojačana intuicija

S vremena na vrijeme osjećati ćete se kao da ste vidoviti. Učestali odjeci intuitivnog znanja otklanjaju nepotrebne i kontraproduktivne misli.
Imate oštre duhovne oči i snažan unutarnji glas i osjećaj.                                                                                                                                                                                        izvor ipreuzeto sa:atma.hr

ponedjeljak, 21. listopada 2019.

Istraživanje potvrdilo: Ljudi stariji od 40 godina bi trebali raditi samo 3 dana tjedno! Ukoliko imate 40+ godina i počinjete misliti kako niste više u potpunosti u mogućnosti fokusirati se i pamtiti činjenice, možete uprijeti prstom u svoj posao kao faktor koji pridonosi tome. Nedavna istraživačka studija koju su vodili stručnjaci s Institute of Applied Economic and Social Research (Institut za primijenjenu ekonomiju i društvena istraživanja) iz Melbournea došla je do zanimljivih rezultata, piše Science punch.

                  Ukoliko imate 40+ godina i počinjete misliti kako niste više u potpunosti u mogućnosti fokusirati se i pamtiti činjenice, možete uprijeti prstom u svoj posao kao faktor koji pridonosi tome.


Nedavna istraživačka studija koju su vodili stručnjaci s Institute of Applied Economic and Social Research (Institut za primijenjenu ekonomiju i društvena istraživanja) iz Melbournea došla je do zanimljivih rezultata, piše Science punch.
Naime, dok je rad do 30 sati tjedno dobar za kognitivne funkcije u četvrtom desetljeću života, svaki dodatni napor izaziva smanjenje produktivnosti osobe.
Zapravo, ljudi koji su radili 55 sati tjedno ili više imali su najveći pad u kognitivnim sposobnostima, veći od onih koji su bili nezaposleni, u mirovini ili uopće nisu radili. Istraživanje je obuhvatilo 3500 žena i 3000 muškaraca starijih od 40 godina.                               Dok su osobe rješavale test kognitivnih funkcija, njihova učinkovitost na poslu je također promatrana. Test poznat kao Household Income and Labour Dynamics (Kućni dohodak i dinamika rada) u australskoj studiji mjerio je koliko su te osobe sposobne čitati riječi naglas, spajati riječi i brojeve i recitirati liste brojeva.
Autor ovog testa, profesor Colin McKenzie sa Sveučilišta u Melbourneu, napominje da su i „znanje“ i „razmišljanje“ signifikantni indikatori. Testovi čitanja su element „znanja“ u sposobnosti, dok „razmišljanje“ sadržava memoriju, djelotvorno i apstraktno razmišljanje.
Dok se za određeni stupanj intelektualne stimulacije vjeruje da koristi zadržavanju kognitivnih funkcija u starijoj dobi, poput mozgalica kao što su križaljke i sudoku, koje čuvaju kapacitet mozga kod starijih ljudi, pretjerana stimulacija ima obrnuti efekt.                   Profesor McKenzie je rekao za britanske novine The Times da mnoge zemlje ciljaju na povećanje godina za mirovinu (produljenje radnog vijeka), forsirajući ljude da rade duže budući da tako neće moći tražiti starosne beneficije (mirovinu) do kasnijih godina.
Njegovo mišljenje je da količina rada može biti značajno relevantna za ovo.                             Stupanj intelektualne stimulacije može ovisiti o radnom vremenu i radnim satima. Rad može biti mač s dvije oštrice. S jedne strane može potaknuti moždanu aktivnost, dok istovremeno predugačak rad može dovesti do iscrpljenosti i stresa, što potencijalno uništava kognitivne funkcije.


McKenzie vjeruje da rad na nepuno radno vrijeme može koristiti u očuvanju moždanih funkcija u srednjim i starijim godinama. Stoga se postavlja pitanje trebaju li ljudi koji si to mogu priuštiti reducirati njihove radne sate i predstavlja li tip posla značajan faktor u tome?
Netko bi pomislio da bi manje stresan posao kojeg voli prouzročio manje štete s obzirom na razinu stresa i iscrpljenosti. Ipak, Hilda test ne analizira kako vrsta posla utječe na rezultate, stoga to još treba ispitati.
Profesor McKenzie razlaže: „Vrlo je teško identificirati kauzalni efekt vrste posla na kognitivne funkcije. Ljudi se mogu usmjeriti na određene profesije sukladno njihovim kognitivnim sposobnostima.“. Doista, profesije koje uključuju dug rad pod stresom, u natjecateljskim, zahtjevnim područjima će generalno oštetiti zdravlje osobe.                           Budući da je većina nas prisiljena nastaviti raditi nakon 40-te godine, postaje ključno brinuti se o svom zdravlju, provoditi praznike odmarajući se i produžiti slobodno vrijeme. Profesor McKenzie sugerira da „Raditi puno radno vrijeme – preko 40 sati tjedno – je još uvijek bolje nego ne raditi s obzirom na očuvanje kognitivnih funkcija, ali to ne maksimizira potencijalne efekte rada.“


Čini se da je ravnoteža nužna, naročito s obzirom na to da vlade nekih zemalja planiraju uvesti puno radno vrijeme do 67. godine kada osoba može ići u mirovinu.                              Kakvo je vaše mišljenje o ovom važnom pitanju? Smatrate li da bi smanjenje radnih sati koristilo kognitivnim performansama ljudi?                                                                                izvor: Science punch/prevod i obrada: atma.hr/preuzeto sa.atma.hr                             foto:Dnevnik.hr

petak, 18. listopada 2019.

Bojana Čupić :Ako te život pritisnuo i ne pušta…

Rješenje je u tebi. Možda je malo dublje zakopano nego što se nadaš, ali je sigurno tu. Zove se vjera. Vjera u sebe, vjera u ljubav i potporu više sile. Vjera u pozitivan ishod. Zove se još i optimizam, entuzijazam, ljubav prema životu, zahvalnost za sve što jesi i sve što imaš, i sve što tek treba postati i dobiti.                                                                                                                        Život nije muka. Život nije ogroman problem sastavljen od bezbrojnih manjih problema koje jurimo da sve riješimo da bismo konačno našli svoj mir, svoju sreću, i onda do sudnjeg dana uživali u njima. Život je škola, iskustvo, napredak, razvoj.

Ako probleme promatraš kao neprijatelje, onda oni nikad neće biti nešto pozitivno i konstruktivno. Ali ako ih počneš promatrati kao izazove, kao lekcije, kao novo saznanje, onda se oni pretvaraju u saveznike, ne izgledaju tako zastrašujuće i silno.


Život donosi na poklon razna iskustva. Neka nam se izuzetno sviđaju, a neka jedva podnosimo. Ona manje atraktivna su tu da nas nauče “kako ne treba”, a ona koja dočekujemo sa osmjehom na licu su tu da nam pokažu tko smo, što nas privlači, koji je naš put, naša svrha, naši zadaci.
Od problema i muka se ne bježi, jer se od njih ne može pobjeći. To još nitko živ nije uspio. Ima nekoliko opcija. Problem se može detaljno analizirati i upitati zašto se on pojavio u našem životu, zašto baš sada i zašto baš nama, a onda polako, strpljivo tražiti rješenje.           Postoji još jedna taktika koju rijetko tko koristi. Nakon dobre analize i pronalaska svrhe muke koja te je snašla, možeš sve prepustiti višoj sili na rješavanje.
Viša sila je ona koja je stvorila nas i sve oko nas. Bila ona inteligentna i samosvjesna ili ne, u svakom slučaju je stvaralačka i vrlo moćna. Savez s ovakvim magnatom može nam svima donijeti samo koristi.
Ja često pomislim da, ako je dovoljno snažna da kreira sve te planete, sustave, galaksije i svemir, (ili univerzume), onda je taj moj problem za nju dječja igra. Nikad ne pogriješim kad je zamolim da mi pomogne.
Naprotiv, najčešće se dogodi da se problem riješi u najkraćem roku, na najbolji mogući način, i optimalno za sve uključene strane. Najveće olakšanje u životu osjetim kada poslije puno mozganja dignem ruke i kažem – ja ovo ne mogu, ‘aj’ ti, i hvala ti!                                 Onda se potpuno smirim, i čekam. Strpljivo čekam, duboko vjerujući da rješenje stiže. Ne moram više ništa napraviti. Samo da ostanem pozitivna i da se unaprijed radujem.


Ako te je život pritisnuo, onako baš dobro pritisnuo, i ne pušta, to samo znači da nešto ne vidiš što trebaš vidjeti, nešto u sebi, nešto vrlo važno. To znači da ideš stranputicom. Da je u tebi previše srdžbe, mržnje, nerazumijevanja, netolerancije, nevjere. To znači da si se udaljio od svega dobrog, prirodnog, vrijednog pažnje. Život lupa šamare, bez pardona, kad ga ljudi ignoriraju.
Ako ga ne osluškuješ, baveći se osudom, ogovaranjem, kukanjem, pljuvanjem (iako stvari i ljudi nekada stvarno izgledaju kao da su za osudu, pljuvanje, mržnju, nerazumijevanje), toliko će te stisnuti da se točno možeš udaviti.
Bog nam za usmjeravanje šalje druge ljude, knjige, suptilne poruke, neugodne okolnosti, pa čak i patnju. Stjerati će te u kut, kad tad, i natjerati da se predaš i osloniš se na njega. Zar nije pametnije ne čekati baš taj momenat?                                                                              Nije naše da pronalazimo životu mane. A ni ljudima. Niti okolnostima. Naše je da brinemo o sebi, najbolje što možemo. Da sebe proučavamo, unapređujemo, mijenjamo. Naše je da sve događaje prihvaćamo kao korisna iskustva. Za sve postoji razlog. Sve ima svrhu. Ništa nije slučajno. Naše je da mislimo, puno, ne bi li shvatili što život hoće od nas.


Ne bi li ukapirali što je za nas najbolje, jer to ne mora biti ono što smo sebi zacrtali ili ono što svi rade. Ako pronađeš tu tanku nit u sebi, izravno s Bogom, ako pronađeš sebe, možeš biti sretan i potpuno miran, tko god da si, gdje god da si.
Zato, čeprkaj, traži, misli, sjedi u tišini i šuti sam sa sobom svaki dan. Osluškuj te tihe, suptilne poruke. Ako želiš nešto promijeniti, znaj, sve je do tebe i u tebi – i kada, i kako, i zašto.
Sve je u tebi.
Bojana Čupić / konkretno.co.rs / uspesnazena.com:prenosi i preuzeto sa:atma.hr

nedjelja, 14. srpnja 2019.

Tuga ovog svijeta smrt je za dušu

Ovozemaljska tuga, odnosno tuga ovog svijeta je za ljudsku dušu umiranje. Ne daj svome srcu da tuguje, nego tješi sebe Gospodinom.                                   Ne misli da samo ti trpiš nevolje više od svakog.

Onaj tko ima imovinu, kad doživi štetu gorko tuguje, a onaj tko prezire imovinu bez tuge je.
Slavoljubiv se žalosti kad ga sramote, a smireni prima sramotu kao svog prijatelja.


Tko prezire svjetsko zadovoljstvo, toga neće uznemiriti svjetske pomisli (Nil Sinajski).
Tuga ne vlada onim tko je pobijedio strasti, a strasti je pobijedio onaj tko je pobijedio želje.
Tako, uzdržljiv ne tuguje što nije došao do hrane, čedan ne tuguje što nije učinio sramno djelo.
Čovjek bez ljutnje u sebi ne tuguje što mu se nije dala prilika da se osveti, smireni ne tuguje što je lišen ljudske počasti.                                                                                           Onaj tko ne mari za stjecanje imovine ne tuguje što je pretrpio neuspjeh i štetu. Oni su u sebi potpuno ugasili sve takve želje pa zato i ne osjećaju tugu, jer onoga bez strasti ne može raniti tuga, kao što ni strijela ne može raniti onoga tko je obučen u oklop…                        Ne daj svome srcu da tuguje, nego tješi sebe Gospodom…
Ne misli da samo ti trpiš nevolje više od svakog. Kao što živome na zemlji nije moguće da izbjegne zrak, tako čovjeku koji živi u ovom svijetu nije moguće da ne doživi iskušenja žalosti i bolesti…


Ne treba biti malodušan u iskušenjima, već bodriti se molitvama i dobrim djelima, podržavajući one koji plove po moru. Oni, kad se podigne bura, pažljivo gledaju na sve, bdiju i prizivaju Boga u pomoć. Gospodin ne prezire one koji Ga prizivaju u nevolji…
More nije uvijek mirno i ovaj život nije moguće preplivati bez iskušenja. Ali ako se budemo držali vjere u Boga kao kormila, ono će nas odvesti u pristanište života…
Ako je na nas naišla tuga, očekujmo približavanje radosti.                                                      Uzmimo za primjer one koji plove po moru. Kad se na njih podigne vjetar i silna bura, oni se bore s valovima, očekujući tiho vrijeme.                                                                              A kad nastane tišina, oni očekuju buru. Zato su uvijek budni, da ih iznenadni vjetar ne bi zatekao nespremne i ne bi svalio u more.


Tako i mi trebamo činiti. Kad nas zadesi žalost i nevolja, očekujemo olakšanje i pomoć Boga… A za vrijeme radosti, ne zanosimo se, da pri izobilju radosti ne zaboravimo na suze.
izvor:bastabalkana:prenosi i preuzeto sa:atma.hr